Svjetski dan potrošača koji svoje porijeklo ima u Deklaraciji o osnovnim pravima potrošača i obilježava se svake godine 15. ožujka, prilika je da se uvijek iznova ukaže na stanje u oblasti zaštite potrošača, te značaj i ulogu koju potrošač ima kao generator gospodarstva i regulator tržišta.
Prava potrošača su široko definirana i kreću se od prava na izbor, do prava na život i rad u zdravoj i održivoj okolini. Svjedoci smo da danas potrošačka prava po svom značaju poprimaju karakter temeljnih ljudskih prava, budući da bez njihovog zadovoljenja pojedinac ne može sudjelovati u modernim društvenim tijekovima.
Ombudsman bi htio ovaj dan iskoristiti kako bi sintagmu zaštita potrošača približio javnosti i skrenuo pozornost na najčešća kršenja prava potrošača u Bosni i Hercegovini.
Naime, što podrazumijeva zaštita potrošača? Je li to ona zaštita koju je potrebno realizirati kada se desi povreda nekog potrošačkog prava ili zaštita potrošača podrazumijeva takvo stanje u društvu i na tržištu koje garantira svakodnevno ostvarenje osnovnih potrošačkih prava?
Treba imati na umu da su potrošači u potpunosti zaštićeni kad neometano funkcionira konkurentno tržište, kao i svi mehanizmi pravne države.
To znači da konkurencija, otvoreno tržite i odsustvo monopola najviše pogoduju i štite potrošače. Sudjelovanje predstavnika potrošača u bitnim procesima odlučivanja, mogućnosti reklamacije i prigovora, alternativno rješavanje sporova, kao i sudska zaštita kolektivnih interesa potrošača su onaj dio zaštite za koji su odgovorni nositelji zaštite potrošača- udruženja i vladine institucije. Obrazovanje potrošača od najranije dobi, informiranost o ekonomskim odnosima u koje stupamo, kao i podizanje svijesti o utjecaju koje naše ponašanje ima na društvo i okoliš su nešto na čemu moramo inzistirati.
I da zaključimo odgovorima na gore postavljena pitanja: da, zaštita potrošača podrazumijeva postojanje gospodarskog sustava koji će je samostalno generirati i podržavati, kao i učinkovitog sustava mjera za otklanjanje povreda, naknadu štete i ponovnu uspostavu ravnoteže u business to consumer odnosima.
Najučestalija trenutna kršenja prava potrošača u Bosni i Hercegovini događaju se na oligarhijskom tržištu telekom operatera: jednostrano mijenjanje bitnih elemenata ugovora (npr. cijene usluge), i sustavno diskriminiranje potrošača (novih i starih korisnika telekom usluga).
Komunalni sektor u uvjetima globalne zdravstvene i okolišne krize posluje bez uvažavanja osnovnih potrošačkih prava, između ostalog i prava na izbor, dok se u sektoru maloprodaje samovoljno odbacuju prigovori potrošača.
Stoga danas, više nego ikad prije, svaki je potrošač dužan i ovlašten voditi brigu o svojima potrošačkim interesima i inzistirati na njihovoj provedbi i zaštiti svim pravnim i društveno prihvatljivim sredstvima.
