Za pretpostaviti je kako su desetci tisuća korisnika usluga raznih operatora elektroničkih

komunikacijskih usluga koji djeluju na našem tržištu zaprimili poruku o povećanju cijena postojećih

paketa. Ono što nije jednostavno za pretpostaviti prosječnom potrošaču, jest da se radi o nepoštenoj

ugovornoj odredbi kojom operator kao trgovac jednostrano mijena cijenu kao bitan sastojak

pretplatničkog ugovora. Kao olakotnu okolnost operatori nude mogućnost raskida ugovora

zaključenih na obvezni rok trajanja bez plaćanja naknada za prijevremeni raskid (uz nepošten obračun

popusta na uređaj kod asembliranih usluga u situaciji kada je sam operator kriv za prijevremeni

raskid čime se otvara i pitanje njegove odgovornosti za štetu).

Istovremeno se radi i o primjeni nepoštene poslovne prakse zbog netransparentnog načina

obavještavanja potrošača i drugih korisnika usluga putem SMS poruka. Ovakvim se postupanjima krše

brojne odredbe Zakona o zaštiti potrošača, ali i Zakona o komunikacijama BiH.

Entitetski zakoni o obveznim odnosima izrijekom navode obvezu ispunjenja i način raskida ugovora

(suglasnošću stranaka i temeljem zakona).

(1) Učesnici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

(2) Obveza se može ugasiti samo suglasnošću volja učesnika u obveznom odnosu ili temeljem zakona.

Kako se u konkretnom slučaju ne može govoriti o raskidu temeljem zakonom ispunjenih pretpostavki

(jer se ne radi o činjenici neispunjenja obveza ni o bitno promijenjenim okolnostima) kao mogućnost

prestanka ugovornog odnosa ostaje samo suglasnost volja ugovornih strana – način na koji je ugovor

i nastao.

Jednostrano mijenjanje ugovornih odredbi po svojoj definiciji ne može se prihvatiti kao suglasnost

volja ugovornih strana te predstavlja primjer nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima izrijekom

navedenih u članku 96. Zakona o zaštiti potrošača u BiH:

U općim uvjetima formularnih ugovora naročito nije pravovaljana odredba:

(c) kojom ugovorna strana predviđa izmjenu ili odstupanje od obećane činidbe, uzimajući u obzir

isključivo svoj interes.

Člankom 94 istog zakona je dalje propisano:

(1) Trgovac ne smije zahtijevati ugovorne odredbe koje su nepoštene ili koje bi prouzročile štetu

potrošaču.

(2) Ugovorne odredbe iz stavka (1) ovoga članka su ništave.

Ovakvim praksama uvijek iznova se razotkriva zastarjelost postojećeg potrošačkopravnog okvira te

tromost institucionalne zaštite potrošača u BiH.

Potrošači u Bosni i Hercegovini su nejednakom položaju ovisno od entiteta u kojem se nalaze, a

svakako su diskriminirani u odnosu na potrošače u EU.

Nažalost postojećim zakonom nisu implementirane aktualne europske direktive koje bi omogućile

adekvatnu zaštitu potrošača (tzv. Omnibus direktiva (EU) 2019/2161 o boljem izvršavanju i

modernizaciji pravila Unije o zaštiti potrošača kao i Direktiva (EU) 2020/1828 o predstavničkim

tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača).